razgovarali u Zagrebu, 1. ožujka 2006.

Arhitektice Ivana Ergić, Vanja Ilić i Vesna Milutin su dio mlade nadolazeće hrvatske arhitektonske scene koja se afirmirala i potvrdila tijekom posljednjih nekoliko godina. Istovremeno ozbiljne i predane pozivu, ali i neopterećene krutim ili uskim shvaćanjima profesije, Erić, Ilić i Milutin su autorsku karijeru započele odmah po studiju i ubrzo osnovale studio Capsula. Slijedili su projekti i realizacije od interijera HT-a, preko trga u Samoboru do POS-a u Cresu za koji bivaju nagrađene nagradom “Vladimir Nazor” Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Iako su im se profesionalne karijere razišle, arhitektice neosporno dijele zajedničke stavove i senzibilitete. Povezuje ih emotivna predanost svakom zadatku, finoća i sažetost arhitektonskog jezika te prepoznatljivi vizualni izraz koji se osjeća i u grafici njihovih nacrta. Među protagonistima suvremene scene Ergić, Ilić i Milutin su vjerojatno otišle najdalje u brzoj i vještoj asimilaciji širokog raspona suvremenih trendova i utjecaja a da su pri tome ostale vjerne vlastitom arhitektonskom miljeu.

ORIS: Za suvremenu mlađu arhitektonsku i dizajnersku scenu, kao i za druge kreativne discipline, karakteristično je to što je dinamična. Autori se često povezuju u grupe, rade neko vrijeme zajedno i zatim nastave dalje u drugačijoj postavi. To je i vaš slučaj – danas vodite dva arhitektonska studija. Opišite nam vaš dosadašnji rad u smislu suradnje. Možete li svoj način rada postaviti u širi kontekst?

Ergić: Naša suradnja započinje povezivanjem na privatnoj bazi. Zajednički su nam bili i arhitektonski afiniteti i afiniteti u ostalim kreativnim disciplinama. Postupno je privatni odnos upotpunjen profesionalnim. Od studenata, preko freelancera do službenog i pravno registriranog ureda.